Na vratima Kuće sv. Vinka Paulskog nestrpljivo su nas čekali naši prijatelji iskreno se radujući našem dolasku. Prikazali su nam prigodni božićni program pun pjesme, plesa i recitacija, a druženje smo nastavili uz pjesmu predvođeni našim profesorom Brankom koji je nastupom na gitari ugrijao atmosferu do vrhunca pa smo svi redom pjevali i plesali.

Podijelili smo poklončiće koji su vrlo razveselili naše prijatelje – svaki je plišanac pronašao novog vlasnika (i novi krevet) koji je uistinu baš po njegovoj mjeri (P.S. pogledaj fotke! J).

Vesela je družina i na odjelu gdje su teško pokretni ili nepokretni štićenici podigla atmosferu. Da je glazba medij koji pronalazi put do najudaljenijih misli i najrezerviranijih srca uvjerili smo se i ovoga puta. Pogled, osmijeh, pokret, pružena ruka češće govore više od riječi, a nama su bili blagoslov i podsjetnik na ljudskost i smisao Božića koji je pred nama.

Sve nas je posebno dotaknulo svjedočanstvo Ana-Marije, djevojke prepune duha koji dostiže nevjerojatne visine, dubine i širine i nadahnjuje sve oko sebe, a 'zarobljen' je u gotovo nepokretnom tijelu. Svoja duhovna iskustva, razmišljanja i zapažanja zabilježila je u knjizi „Moj voljeni Bog“, čije smo retke čitali i komentirali na povratku kući, a dojmove još slažemo jer su iskrenost i toplina koje smo primili zaista i ovoga puta na nama ostavile svoj trag…

Zahvaljujemo svima koji su omogućili naš posjet Oborovu (učenicima koji su donosili plišance i odjeću, spremačicama koje su pakirale paketiće i donirale voće i ostalo što je bilo potrebno za njih, knjižničarki Martini, svim učenicima-volonterima koji su odvojili svoje vrijeme i išli u posjet, nastavnicima (Branku, Vlasti i Suzani), ravnatelju i svima ostalima koji su se na bilo koji način uključili)!

 ​